English
Mapa webaKontakt

Konjički sport

Pony leading
 
Kategorija „Jahanje ponija uz vodiča“ predstavljena je ranih '60. godina prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji koja je bila namijenjena mlađoj djeci koja započinju s učenjem jahanja.

Prije toga jedina kategorija u kojoj su se mogli natjecati bila je kategorija „Otvorenog sedla“ za djecu od 12 godina starosti i manje i za ponije visine 12 hh i manje. Zbog toga su mlađa djeca bila u lošijoj poziciji tako da se jahanje ponija uz vodiča uvelo za djecu do 8 godina starosti i manje. Ne smijemo zaboraviti da je namjera uvođenja kategorije „Jahanje ponija uz vodiča“ bila briga i skrb o našim budućim jahačima. Također trebamo prije svega biti sigurni da je cijela stvar prije svega zabava.

U toj kategoriji natječu se djeca jahači u dobi od 3 do 9 godina starosti na ponijima do visine 1,40 cm (kobile i kastrati). Veličina ponija treba biti pažljivo odabrana i u skladu s veličinom djeteta. Poni kojeg vodimo na ruci mora biti dobrog karaktera i ugodne naravi.
 

Kategorije:
 
JAHANJE PONIJA S VODIČEM (Pony leading)
  • Kategorija HOD, za djecu od 3 do 7 godina, elementi se izvode samo u hodu.
  • Kategorija KAS, za djecu od 6  do 9 godina, elementi se izvode u hodu i kasu
 
JAHANJE PONIJA BEZ VODIČA (First ridden)
  • Kategorija HOD – KAS – GALOP, za djecu od 8 do 12 godina starosti, elementi se izvode u hodu kasu i galopu, kao i u prethodnoj kategoriji, ali bez vodiča.

Konjički sport

Konjički sport je jedan od najstarijih sportova na zemlji. Veza između čovjeka i konja koja je počela prije par tisuća godina, postoji i danas i vjerojatno će ga biti dok bude čovjeka na zemlji. Posebnost konjičkog sporta je u tome što sportaš ne rukuje nekom spravom ili rekvizitom, već živim bićem koje ima svoju volju, ćud i granice izdržljivosti. Još jedna posebnost ovog sporta je da se žene natječu u istoj konkurenciji kao i muškarci, što nije slučaj ni s ijednim drugim sportom.

Konjički sport u svijetu, a i kod nas dijeli se na dvije globalne cjeline:
Profesionalne, trkaće discipline i olimpijske discipline



PRESKAKANJE PREPONA

Preponsko jahanje je Olimpijska disciplina. Skakanje je nesumnjivo najpopularnija među FEI priznatim disciplinama konjičkog sporta u kojoj se žene i muškarci natječu zajedno.

Na natjecanjima se zahtjeva od jahača i konja da završe parkur koji se sastoji od 10 do 13 prepreka koje nisu fiksne (za razliku od military discipline). Cilj je testirati vještinu, točnost i istreniranost natjecateljskog para. Ako par nije narušio visinu ili širinu niti jedne prepreke kažemo da su prošli bez greške. Ako je neka od prepreka srušena ili je konj otkazao poslušnost greške se zbrajaju (rušenje nosi 4 kaznena boda, prva neposlušnost isto toliko, druga neposlušnost je još 4 kaznena boda a nakon treće par je diskvalificiran).

Utakmice (trke) preponskog jahanja na kojima se jahači takmiče zavise o visini prepona, godištu takmičara, načinu suđenja. Najlakše utakmice su one na kojima se takmiče mladi konji (4 i 5 god.) i mladi jahači (od 12 god.), pa oni stariji koji su se tek počeli baviti preponskim jahanjem. Kategorije takmičenja su: Pony (do 16 god.), Kadeti (10-16), Juniori (14-18), Mladi jahači (19-21), Seniori (od 18 god.) i Veterani (žene od 45, muškarci 49 god.). Najzahtjevnije utakmice (trke) održavaju se na visini prepona 1.60 m. To su utakmice Grand prix, Kup nacije, Europska i Svjetska prvenstva. Inače, konjički sport je jedan od rijetkih sportova kojim se možete početi baviti bez obzira na godine i postizati dobre rezultate.

Pobjednik je par sa najmanje skupljenih kaznenih bodova, par koji je završio parkur u najbržem vremenu ili koji je skupio najviše pozitivnih bodova (ovisno o tipu utakmice koja se jaši). 
U konjičkom sportu, kako u ostalim disciplinama tako i u preponskom jahanju - brzina ima vrlo važnu ulogu. Brži konj točnije reagira na zadatke a jahač naredbe izdaje pravodobno i na pravom mjestu. To je osobito prepoznatljivo u dodatnom natjecanju, tzv. baražu gdje je brzina odlučujuća, ako su natjecatelji završili natjecanje bez kaznenih bodova. Vrijeme u kojem valja savladati određeni zadatak zadano je, a prekoračenje zadanog vremena kažnjava se. S više raspoloživa vremena prepone se mogu bolje i točnije preskočiti, a više vremena za to imat će brži konj, a jahač s bržom reakcijom moći će ga bolje voditi.    

Svaki prolazak stazom mora se izvesti u određenom vremenu, ovisno o dužini staze i određenoj brzini kretanja stazom. Za prekoračenje zadanog vremena izriče se kazna u kaznenim bodovima.          
Za svaku oborenu preponu kazna je 4 kaznena boda. Padne li slučajno neki niži dio prepone, to se ne kažnjava.      
     
Ako konj ili jahač padnu tako da se jahač mora iznova dići u sedlo, jahač i konj se odmah isključuju iz natjecanja.           

Parkur je zatvoreni teren sa postavljenim preponama za natjecanje. Baraž je uže natjecanje za određivanje pobjednika u utakmici za koju je prema propozicijama baraž određen. Natjecatelji koji su stekli uvjete u prvom dijelu utakmice, nastupaju u baražu ili odmah ("američki baraž") ili nakon nastupa svih natjecatelja u parkuru.

Zadano vrijeme za svladavanje parkura je kvocijent dužine parkura u metrima i zadanog tempa. Npr. za parkur dužine 700 m i tempom od 350m/min, zadano je vrijeme 120 s tj. 2 min. 


DRESURNO JAHANJE
 
Dresura je Olimpijska disciplina, zajedno sa preponskim jahanjem i svestranom upotrebom konja.

Dresura se smatra umjetnošću konjičkog sporta i služi kao osnova treninga svim drugim disciplinama. Osnovna svrha je razvoj, kroz sustavni i progresivan trening, konjima svojstvene atletske sposobnosti i želje za radom t.j. razviti do maksimuma njegove potencijale kao jahaćeg konja.      

Na natjecanjima, od jahača i konja se očekuje da izvedu niz određenih figura (krugovi, serpentine, figura osmice) u areni veličine 40 x 20 ili 60 x 20 m. Uz ogradu je simetrično postavljeno 12 slova koja označavaju mjesta gdje kretnju treba započeti, gdje napraviti promjenu i gdje kretnja završava. Na svim natjecanjima konj mora pokazati: hod, kas, galop i prijelaze iz jedne vrste kretanja u drugi. Na vrhu svog razvoja dresurni konj će glatko i brzo odgovarati na najmanji znak iskusnog i educiranog jahača izvodeći zatražene kretnje opušteno i bez napora.   

Suci ocjenjuju svaki pokret na osnovi objektivnog standarda prilagođenom nivou natjecanja (sa ocjenama od 1-10).       
     
Dresura je sport s propisanom formom i jahači nose šešir i frak ili vojničku odoru; potrebno je puno discipline i školovanja.    

Komande se daju nogama, t.j. listovima: pomicanjem listova naprijed ili nazad u zavojima i stiskanjem listova (tempo i guranje konja "van" ili "unutra"). Dresurni sport iziskuje duži period priprema i rada s talentiranim konjem i jahačem.

Za svoj prvi nastup konj se mora pripremati najmanje godinu dana. U svojoj četvrtoj godini života može prvi put nastupiti. Slijede godine i godine predanog rada. U dresurnom jahaćem sportu kategorije se dijele na E, A, L, LM i M, St. Georges, Intermedier I, II, III, Grand Prix, Grand Prix Special. Za uspjeh nastupa jahaćeg para najviše su odgovorni trener i školovani jahač, koji svakodnevno ulažu veliki trud u radu s “novim učenikom”.

Na međunarodnim natjecanjima (reguliranim pravilnikom FEI-a) od jahača i konj se očekuje da su spremni izvesti iduće testove: 
  • Prix St-Georges (srednje teška natjecanja) 
  • Intermediate 1 (natjecanja relativno naprednog standarda)
  • Intermediate 2 (napredni nivo)
  • Grand Prix je veoma zahtjevan program koji traje 5 i pol minute (uključene su osnovne kretnje plus kretnje iz visoke klasične škole dresure, piruete, piaffe, passage, leteće promjene galopa).
  • Grand Prix Special traje 7 minuta i zahtjeva izvođenje istih figura kao i prethodni test ali različitog redoslijeda i sa povećanim osloncem na naprednije, zahtjevnije kretnje.
  • Grand Prix Freestyle (Kür) se izvodi uz muziku koja je prilagođena i birana prema odgovarajućem programu.
 
O GALOPSKIM UTRKAMA
 
Galopske utrke su zasigurno najfascinantniji vid konjičkog sporta. Naime u njima se konj giba svojim najprirodnijim načinom kretanja kad želi ili mora trčati brzo ili najbrže, a to je - galop. Galopske utrke su svakako najraširenije utrke u svijetu i ima ih od Engleske, odakle su potekle, pa preko Europe i Amerike sve do Hong Konga i Australije.

U tim utrkama nastupaju grla punokrvnog engleskog uzgoja sa svojim jahačima koji su lagani i zovu se džokej (eng. jockey). Grla tog uzgoja su vrlo skupa i nagrade u takvim utrkama su znatno više od onih u kasačkim.

Kao najelitniji segment konjičkog sporta, konjičke su utrke zaštitni znak svih svjetskih hipodroma a često i nositelj njihove cjelokupne djelatnosti. Za razliku od natjecanja u olimpijskim disciplinama konjičkoga sporta kod kojih to nije uobičajeno, konjičke utrke neizostavno su povezane sa klađenjem na njihov ishod. Usluga klađenja u pravilu je najuzbudljivija na samom trkalištu kada je moguće uživo pratiti ishod utrka i na licu mjesta unovčiti svoj eventualni dobitak.Galopske trke su stvorene da bi se ljudi kladili, znači stvorene su radi zarade.

Upravo zbog adrenalina koji u njima u vrijeme trke neizostavno doseže najvišu razinu, za mnoge ljubitelje konjičkog sporta s pravom su konjičke utrke najpopularnija od svih disciplina.
Galoperski konji su engleski punokrvnjaci i arapski konji, koji se natječu u tzv. ravnim galopskim trkama na stazi (najčešće) kružnog oblika. Postoje šprinteri -oni trče distance od 1000 m-1400m, majleri trče distance od 1600m -1800m, sve distance iznad toga sa tzv. dugoprugaške trke.

Eng.punokrvnjaci se ujahuju sa 18 mjeseci zato što su to rano zreli konji i sa tri godine već trče najjače trke i tada dosežu zrelost. Araberi se ujahuju sa 3 godine i tada počinju trčati trke.
Trke su omiljen sport, a čista dobit koja se na njima ostvaruje u vidu nagrada i klađenja je namijenjena najboljim. Pored toga što omogućuje da vlasnici i uzgajivači ispitaju vrijednost svojih grla za dalji uzgoj, trke im nadoknađuju u vidu nagrada dio troškova koje su imali u uzgoju i treningu. Trke su vezane uz trkaće stadione - hipodrome, a konjički klubovi koji se bave trkama su udruženi u međunarodni JOKEY CLUB, ili u regionalne asocijacije.

Derby je ne samo utrka godine u svakoj "galopskoj" naciji svijeta već i utrka pomno odabranih grla kroz izlučne utrke kako bi te godine trčala tu najprestižniju utrku. Naime, tu utrku trče svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, punokrvna engleska trogodišnja grla na stazi dužine 2400m i mogu je trčati, jasno, samo jednom u životu. Derby se stoga i zove životna utrka jednog trkaćeg grla. Već od oždrebljenja svaki vlasnik radi na tome da mu trkaće grlo starta u Derbyju; dakle, daje ga u trening, uplaćuje godišnje doprinose za Derby, trči s njim mnoge utrke i nada se ili sanja da će, kada dođe vrijeme za Derby, a to je uglavnom mjesec lipanj, njegovo grlo nastupiti među odabranima, pobijediti i time ući u legendu.dana, na aukcijama dostižu vrtoglave cijene.Derby je ne samo trka godine u svakoj "galopskoj" naciji svijeta već i trka pomno odabranih grla kroz iscrpne trke kako bi te godine trčala tu najprestižniju trku. Trka Derby svoj naziv nosi još iz daleke godine 1780. kada je prvi put trčana i to u Epsomu u Engleskoj. Trku je utemeljio grof od Derbyja (Earl of Derby), po kojem se ona od tada tako i zove u celom svetu. U Engleskoj je to "The Epsom Derby", grofovija Surrey, u SAD-u pak "The Kentucky Derby" koji se trči na trkalištu Churchill Downs u Louisvillu, savezna država Kentucky, još od godine 1875. To je pak u ostalim zemljama sveta klasični Derby sa prefiksom zemlje u kojoj se trči.
 

O KASU, KASAČIMA I KASAČKIM UTRKAMA

Kasačke utrke su disciplina konjičkog sporta u kojoj se natječu konji rase kasač upregnuti u laganu trkaću dvokolicu SULKI u kojoj sjedi VOZAČ.
 
Što je kas? Kas je brže kretanje konja pri kojem su dvije dijagonalne noge u zraku a druge dvije na tlu pa se čuju dva takta.  Istovremeno se podiže dijagonalni par nogu konja – prva desna i zadnja lijeva i obrnuto.
 
Kasački konji su genetski predodređeni za kas tj. tako uzgojeni. Kod kasača nije tipičan izgled bitna je sklonost kasu i brzina u istom. Utrku moraju trčati u čistom kasu u suprotnom su diskalificirani.
Kasačka utrka  je ispit kasačkih konja u brzini, izdržljivosti i pravilnosti kasa, koji se održava:
  • u zaprezi (jednopreg i dvopreg)
  • pod sedlom
  • u sanjkama ili sa skijašem
Kasački konji počinju se trenirati sa 18 mjeseci, a prve utrke trče s dvije godine. Godine starosti konja računaju se od 1. siječnja one godine u kojoj je oždrebljen. Kasačke utrke smiju trčati samo konji uzgojeni u čistoj krvi.
 
U kasačkim utrkama konji postižu različite brzine. Rekord (najbolje vrijeme) jednog konja je najbolje postignuto vrijeme  računa se u vremenu u istrčanoj službenoj utrci i preračunava na jedan kilometar u Evropi dok u Americi se preračunava na jednu milju. Skupno vrijeme je utrošeno vrijeme za koje jedan konj prekasao cijelu distancu (od trenutka davanja znaka starta do njegovog dolaska na cilj) u jednoj utrci. Preneseno na kilometarsko vrijeme bi iznosilo npr. 1.25,0 = 42,35 km/h, 1.20,0 = 45 km/h, 1.15,0 = 48 km/h. Mjerenje vremena u kasačkim utrkama obavezno je (po mogućnosti) za sve konje koji sudjeluju, a obavezno prvih 6. Rekordi mogu biti postavljeni na kratkim i dugim stazama.

Ovisno o vrstama utrka, trče se utrke raznih dužina od 1.600 m ( za dvogodišnje konje) do 4.000 m ( tzv. maraton utrka za starije konje koja je ispit potencijala i zrelosti). Osnovna dužina staze u trci je, propozicijama propisana razdaljina od starta do cilja u jednoj utrci bez obzira na distance pojedinih konja – na osnovu odredbi propozicija o dodacima i popustima u toj utrci. Uobičajena distanca je 1.600 m (u Americi utrke na jednu milju 1.609 m) i u pravilu su one najbrže, jer su na najkraćoj distanci. Utrke na 1.600 m  mogu se voziti u više navrata sa istom postavom konja i to se tada zovu HEAT utrke. Slijede utrke na različitim distancama  od 1.600 do 1.880 m (kratka distanca), 1900 do 2.480 m (srednja distanca) iznad 2.500 m (duga distanca). Određivanje distance u utrkama, hendikepiranje konja u utrkama provodi se na osnovu odgovarajućih odredbi PKU, raspisanih propozicija i službenih podataka o dosadašnjim uspjesima upisanih konja (zarada, vrijeme, starost).

Kasačke utrke se održavaju na posebno uređenim stazama različite dužine. Trkaća staza je elipsoidnog oblika dužine od 600 ,800,  1000, 1600 i više m, širine 20 do 30 m. Staza se mjeri 1 m od unutarnjeg ruba. Jedinica za mjerenje je jedan metar. Podloga staze je obično pješčana, mada se utrke odvijaju i na zemljanim i travnatim stazama, a u svijetu na snijegu i ledu, prema tome se kategoriziraju (A, B, C). Poželjno je da zavoji budu nagnuti. Kriterij za kategorizaciju je kvaliteta, podloga, dužina, širina staze, lukovi, dužina finiša, material od kojeg je staza izgrađena i slično.
Ciljje prigodno označen crnom crtom i to je mjesto na kojem završava utrka i gdje se u trenutku prolaska konja odlučuje redosljed u utrci. Konj je stigao na cilj u trenutku kada se vrh njegove njuške poravna s vizualnom linijom između sudaca na cilju i pobjedničkog stupa (cilja).

Što se tiče tehnike izvođenja utrka, postoje one koje se puštaju AUTOSTARTOM kada svi konji startaju iza startnog automobila u vožnji sa iste distance i HANDICAP utrke gdje se koji puštaju «iz gume» s pojedinih distanci ovisno o postignutim vremenima ili zaradi, a da bi svi imali jednaku šansu u utrci.

Vlasniku pobjednika i plasiranih konja u utrci pripada odgovarajuća novčana nagrada. Pobjedniku utrke pripada i počasna nagrada koja nije izražena u novcu – pehar, vijenac, deka.
Osim standardnih utrka održavaju se i tzv. klasne utrke – prvenstvo za dvogoce, trogoce i starije konje, a utrka života za kasače je DERBY kojeg trče konji stari 4 godine.U nekim zemljama derby se trči s tri godine.